Godina je 1969., klinasti narančasti auto koji liči na Lamborghinije…. da nije možda još jedan Lamborghini? Naravno da ne. Na scenu je stupio Mercedes-Benz C111. Ispod zavjesa Mercedesovog štanda na Frankfurtskom IAA nalazilo se čudo, kako mehanike tako i dizajna. Potpuna revolucija na svim područjima usmjerena samo u jednom smjeru - k budućnosti.
Mama, mama mislim da su sletjeli izvanzemaljci.
Klinasti izgled cijelog automobila, kao da je cijeli jedan veliki spojler koji gura prema dolje, intenzivna narančasta boja, Gullwing vrata i Wankel rotaciski motor nisu mogli proći nezapaženo gdje god da je prozujao. Nit vodilja je bila eksperimentalni nasljednik legendarnog modela SL (Sport Leicht) koji je osvojio svijet svojom elegancijom i performansama. Kako je s tim modelom i započela revolucija u dizajnu i tehnici, tu se nije smjelo stati.
Tipični dizajn automobila sa srednje smještenim motorom.
S pokusima se počelo modelom C111 I (na slici lijevo) koji nije "Bog zna kako" izgledao, da bi se nastavilo s modelom C111 (na slici u sredini) pa preko C111 II (na slici desno) sve do C111 IV kojeg su nazvali laboratorij na kotačima.
C111 I, C111 i C111 II.
Na metalnu šasiju stavljena je karbonski ojačana plastika koja je otvarala nove mogućnosti u oblikovanju automobila i ostvarivala dotad neviđenu aerodinamiku. Želja konstruktora je bila stvoriti što aerodinamičniji, uravnoteženiji i lakši automobil koji će s lakoćom osvajati zadane brzinske ciljeve.
Sezame, otvori se.
Središnje postavljen Wankelov rotaciski motor s 3 klipa (rotora) u C111 predstavljao je pravu revoluciju u automobilskoj industriji. Iako su tada mnogi proizvođači eksperimentirali s Wankel motorima, nitko nije došao tako daleko i uspio izvući tako puno iz tako malog Wankela. Iz 1800 ccm ukupnog obujma, Mercedesovi inženjeri su izvukli čak 280 KS (1.8l = 280 KS!). No to ih i nije baš zadovoljilo, te su odlučili u model C111 II ugraditi još jedan rotor te iz obujma od 2.4 litre izvući 350 KS. U kombinaciji s izravnim ubrizgavanjem, maksimalna brzina iznosila je tada nevjerojatnih 300 km/h. No, Wankel 'ko Wankel, ne ide bez poteškoća i problema. Potrošnja ulja i goriva nije bila ohrabrujuća, a i naftna kriza 1973 godine zadala je posljednji udarac Mercedesovom "Rotoru".
Wankel sa četiri rotora - vrhunac tehnologije toga doba.
No, ne predaju se Nijemci tako lako. Odlučili su ugraditi dizelski motor! Dizelski motor u super-sportskom coupeu. Da, da ipak je to Mercedes. Naime, ugradili su 3 litreni redni peterocilindrični motor iz postojećeg modela 300D i obogatili ga turbinom i intercoolerom te je postojećih 80 „konja“ dobilo još 110 novih prijatelja. Novi model je dobio i novi naziv C111 IID, (kako inovativno, zar ne). S ovim modelom Mercedes je srušio šesnaest svjetskih rekorda i mnoge predrasude o dizel motorima. S prosječnom brzinom na talijanskom Nardu od 252 km/h i 60 satnom vožnjom, dečki iz Stuttgarta su mnogo doprinijeli razvoju dizelskog motora.
Rijetki trenuci predaha pri testiranju.
Kasniji modeli (C111 III te C111 IV) imali su jedino svrhu rušenja postojećih i stvaranja novih rekorda, a i sami modeli su radi toga prošli mnoge promjene od mehanizacije (benzinski V8, 500 KS), aerodinamike (brojni spojleri, usisnici...) te su prebojani u dobro znanu srebrnu boju. Ti modeli su prelazili magičnu granicu od 400 km/h te rušili još 9 svjetskih rekorda.
Srušeno ukupno 25 Svijetskih rekorda.
Mercedes je s modelima C111 dokazao kako je daleko najveći u razvijanju novih tehnologija od kojih su neke put pronašle i u serijskim modelima. No, prvenstveno je htio ispipati tržište kako reagira na revolucionarne ideje što se tiče dizajna i tehnike. Ako je suditi po serijski proizvedenim primjercima (0) tržište još nije bilo spremno za takve eksperimente. Nažalost niti danas Wankel ne prolazi puno bolje.
6.4.2006
I. Zovko
Iz auto kataloga...
Mercedes
Daimler Chrisler AG Epplestraße Stuttgart Njemačka