Kasnih šezdesetih Citroën je bio na vrhuncu moći te su odlučili kupiti Maserati koji je već polako počeo tonuti u financijsku rupu bez dna. Kako je Maserati imao reputaciju vrhunskog talijanskog proizvođača sportskih i trkaćih automobila, u Citroënu su zaključili da bi to mogli iskoristiti te su naručili motor i dio mehanike za svoj ekskluzivni model - Citroen SM.
U isto vrijeme Maseratiju je bio potreban automobil koji će postati umanjena verzija prelijepe Bore. Inženjeri iz Bologne su logično (ekonomično) razmišljali, te su uzeli SM - ov (svoj) motor i dio Citroënovog fenomenalnog podvozja, ali i hidrauličke filozofije općenito za svoje novo vozilo - Merak.
Predstaljanje je bilo 1974. godine. Model je imao središnje smješten 3.0 V6 motor koji je razvijao 190 KS. Ne baš previše za 1.400 kg težak automobil. No vrhunska raspodjela mase od 41% sprijeda te 59% straga davale su ovom Maseratiju zadovoljavajuće performanse.
S hidrauličkom kočnicom, kvačilom, Citroënovom instrument pločom te drugim detaljima majčinske marke ovo je bio polufrancuski proizvod. Čak je prvih godina instrumentna ploča bila identična onoj iz Citroena SM. Osim što je dobro kočio te je bilo lagano mijenjati brzine Merak se nije baš iskazao.
Ovjes koji je bio postavljen premekano, snaga koja je bila ispod 200 KS te dijelovi katastrofalne kvalitete nisu išli u Merakovu korist. No, tu je bio dizajn tipičan za talijanske automobile sa središnje smještenim motorom. Merak je nosio potpis, tada još mladog, Giorgetta Giugiara, a za njega je toliko tipičan klinasti nos, mala kabina i kratki i odrezani rep - tako jednostavno, a tako lijepo. Iako je sličio Bori više no što je trebao najpoznatije (i jedino) mu obilježje razlike su bile dvije uzdužno postavljene potporne prečke koje povezuju kabinu s krajem automobila. Te prečke su se po potrebi mogle i maknuti kako bi se omogućio bolji pristup motoru. Najpoznatiji model je i najjači - SS. Iz istog motora je 1975. godine izvučeno 220 KS uz smanjenje mase. Takav automobil se već mogao nositi sa konkurencijom u obliku Dina 308 GT s velikim V8 motorom. No naftna kriza je zadala posljednji udarac. Kasnije, 1977., su i za talijansko tržište ponudili verziju s 2.0 litarskim V6 motorom koji je razvijao 160 KS. 160 KS u sportskom Maseratiju početkom 80-ih godina, to je zbilja malo.
Nažalost, Merak je oduvijek bio, i biti će u sjeni velike sestre Bore koja je imala sve što i Merak samo za dvije razine bolje, ne i kvalitetnije. Do kraja proizvodnje 1982. godine, produkcija od samo 1800 komada nije bila dovoljna za veliki uzlet te je Maserati tonuo još dublje i dublje.
Čeka da se ispali… čim se otopi snijeg.
U početku bijaše Citroen...
...onda je došao pravi Maserati.
V6, 3.0 litre, žuti kotač, aluminijska glava i blok motora...
Kada se makne rezervni kotač vidi se dragulj tehnologije, ali francuske
1975. je nestao kromirani okvir na nosu.
S ove strane je vjerojatno većini najljepši...
Za američko tržište, branici su bili "malo" izbočeni.
LOM
4.2
Oldtimeri
