| KLUBOVI PRIJATELJI |
 |
|
|
 Vijesti |
| Članaka u rubrici: 2 |
|
Str. 1 od 1 |
|
| Auto klub o vozačkoj kulturi |
Evo pročitajte što naš vodeći automobilski časopis ima za reći na temu vozačke (ne)kulture.
"Metak u glavu zbog sukoba oko parkiranja. Hrvatska javnost ostala je zgrožena nakon postupka MUP-ova mirovnjaka na parkiralištu King Crossa. Događaj koji se zbio još jedan je svjedok prometne nekulture hrvatskih vozača. Prometna (ne)kultura nije specifičnost samo hrvatskih vozača. I u civiliziranim zemljama koje se diče kulturom i tradicijom nervozu u prometu iskazat će pokazivanjem rogova, srednjeg prsta ili sočne psovke.
Prije desetak godina javnost u vrijeme kad je bilo puno više oružja na ulicama, ratnika s dijagnozom PTSP-a povlačilo se oružje zbog prometne nervoze. Poznat je slučaj Shpejtima Taqija, koji je kao bivši pripadnik 1. gardijskog zdruga iznerviran postupkom vozača, u središtu grada u Vlaškoj ulici izvukao vozača, propucao mu automobil i nastavio vožnju. Takvih je primjera bilo još, na 92 su bilježeni panični pozivi vozača zbog ‘divljaka’ koji su nametali svoj stil vožnje gradskim ulicama, ugrožavali druge vozače, pješake, djecu.
Desetak godina kasnije, umjesto mirnijeg i civiliziranije, uljuđenijeg postupanja u svakodnevnim situacijama kad zbog gužvi, nedostatka parkirališta, ‘okupacije’ ili polaganja prava na privatna parkirališta, potežu se pištolji.
To je ono što bi trebalo zabrinjavati. Ne prejudicirajući sudske odluke, imamo se pravo zapitati: Tko je sljedeća žrtva, moraju li neki postupci protiv prometnih nasilnika trajati godinama, proći sa simboličnim kaznama, bez posljedica sjedati za upravljač. Policija posebno ne vodi statistike o sukobima vozača. Nije li vrijeme da se u policijskim statističkim evidencijama uvede i takva rubrika. I da krene široka akcija koja bi trebala unaprijediti kulturu hrvatskih vozača. I krenuti od obitelji, škola, autoškola, svih zainteresiranih da nam ionako stresni dani ne budu opterećeni stresom u prometu, educiranjem za izbjegavanje kratkih fitilja. Jer, primjeri i ispovijesti i žrtava i počinitelja svjedoče kako su se i najteži zločini koje smo izvukli iz crnih da su svugdje povodi bili banalni incidenti među vozačima. Oni koji su ih počinili umjesto na cilj stigli su iza rešetaka i do optuženičkih klupa. I među njima je mogao biti svatko od vlasnika vozačke dozvole Đ od anonimaca, policajaca, mirnog susjeda koji je pukao, do javno poznatih osoba, koji su posegnuli za palicama ili verbalnim nasiljem smatrajući da im njihova slava daje pravo i na eksluzivitet gaje će parkirati svoje skupocjene ljubimce. U Europa kojoj težimo vrijede druga pravila, pa će tako i ministar platiti kaznu za nepropisno parkiranje, pauci će blokirati i odnijeti i jaguare i porschee, a ne samo ona običnih smrtnika.
ZAGREB, 16. rujan 2006, 18.30 sati Zagreb, Jankomir, parkiralište King Crossa Zdravko Varzić (46), djelatnik MUP-a Odjela za europske integracije I mirovne misije teško je ranio Dubravka Beketića (41). Kiša je lijevala kao iz kabla, na parkiralištu je bila neopisiva gužva. Beketić koji je sa suprugom i djecom bio u Mazdi 323. Varzić koji je bio sa suprugom u novom Peugeotu 207 bio je u koloni iz suprotnog smjera, i prepriječio je put Beketiću. Vozač Mazde, izišao je iz vozila, lupio rukom po staklu. Dalje postoji samo jedna verzija priče neposrednih sudionika, ona MUP-ova djelatnika jer je Dubravko Beketić još uvijek na liječenju i s njime policija nije obavila razgovor.
Mirovnjak u šopingu sa pištoljem s metkom u cijevi, doista je neobična navika. MUP-ovac se branio da je to navika od opasnih situacija u Afganistanu, a o kobnoj pucnjavi je Vandi Senti , istražnoj sutkinji zagrebačkog Županijskog suda Zdravko Varzić je, prije nego što je pritvoren na 30 dana ispričao.
- Govorio mi je: ‘Kretenu, tkoti je dao vozačku’ i slično te prijetio
da će me ubiti. Iako je u prvom iskazu rekaoda mu je “pokušao reći da je policajac”, Varzić je naglasio da mu je to uspio reći te je poku-
šao izvaditi službenu iskaznicu iztorbice. No, izvukao je pištolj, a
iskaznicu nije dohvatio jer ga je Beketić povukao za rame.
- Tada sam desnom rukom usmjerio pištolj prema van, ali u
zrak. Želio sam ga zastrašiti. Kad je vidio oružje u mojoj ruci,
gurnuo je vrata, barem pretpostavljam da je to učinio zbog toga.
Vrata su udarila u moju desnu ruku u kojoj sam držao pištolj i
došlo je do samoopaljenja. Osjećao sam se ugroženim, nisam namjeravao pucati. Žao mi je - izjavio je Varzić.
PULA, 29./30. srpnja 2005. - ono što je u noći započelo kao banalna svađa oko parkiranja u Ulici 43. istarske divizije, u dvorištu kuće na broju 31, pretvorilo se u obračun vatrenim oružjem u kojem je ubijen Arminio Hervatin (52) iz Pule, dok je njegov sin Dean (27) teško ranjen. U njih je nakon verbalne svađe pištoljem pucao Ranko Ćosić (41), također iz Pule. Iznerviran što njegova supruga nema gdje parkirati auto Ćosić je tražio od Hervatinovih gostiju da maknu Črenault 4« iz dvorišta. Ubrzo je uslijedila svađa i tučnjava sa gostima. Ćosić tada odlazi u stan po neregistrirani pištolj, razvaljuje vrata stana Hervatinovih te ubija Arminija i teško ranjava njegovog sina Deana.
Jedan od stanara, koji je želio ostati anoniman ispričao je novinarima:
«Ne mogu reći da sam sve vidio, ali znam da je oko 1,30 sati u Hervatinovom stanu u prizemlju bilo neko društvo čiji su automobili bili parkirani u dvorištu. Leonida Lavrić i njezin suprug Ćosić te njihovo dvoje maloljetne djece vratili su se odnekud automobilom i Lavrić zbog tih automobila nije imala gdje parkirati svoje vozilo. Tada su ona i suprug počeli trubiti da bi dozvali vozača Črenaulta«, a onda su iz Hervatinovog stana izašli neki mladići i najprije se posvađali, a onda i potukli s ĆosićemČ.
Tijekom suđenja sudac Damir Krpan kazao je da ne postoje posebno teške okolnosti, koje bi bile razlogom daljnjeg pritvora, te da je djelo počinjeno u afektu, a Ćosić, prema nalazu psihijatrijskog vještačenja, nije opasan po okolinu. Psihijatrica Ivana Peko Čović ustvrdila je prethodno da Čosić u trenutku ispaljenja metaka nije ciljao ni u koga posebno jer je bio u afektu usmjerenom na sve sudionike događaja, kako obitelj Hervatin, tako i njihove goste s kojima je neposredno prije bio u sukobu oko ometanja parkiranja u dvorištu svoje zgrade. Također, obzirom da je stan Hervatinovih dulje vrijeme bio okupljalište narkomana, Ćosić je negativne afekte dugo kumulirao, a na cijeli je slučaj dodatno utjecalo teško sinovljevo zdravstveno stanje.
ZAGREB, 24. rujan 2005. 17.50 Đ parkiralište Fanceljev prilaz 5 u naselju Utrine. Zoran Spajić (29) hicima iz pištolja ubio je invalida Želimira Telón (37) koji je Spajića i njegovu djevojku Sanju Benko (29) teško ranio dočekavši ih u stubištu. Povod krvavom obračunu bila je svađa oko jednog mjesta rezerviranog za osote s invaliditetom na koje su obojica polagali pravo. Sanja Benko polagala je pravo na parkiranje Clia, a Spajić na Peugeot. Prije krvavog obračuna već su se sukobljavali oko parkiranja.
VELIKA GORICA, 28. prosinac 2005., 15.30 sati Đ Zagrebačka 14, nogostup ispred slastičarnice Adriatic. Luka Pereković, umirovljeni branitelj liječen od PTSP-a hicem iz pištolja nakon žestoke svađe oko parkirališnog mjesta ubio je Irfana Ajrulija (32), vlasnika slastičarnice Adriatic. Nakon ubojstva Pereković je sačekao policiju i predao im pištolj. Ubojstvo je počinio pred 19-godišnjom kćerkom i11-godišnjim sinom. Povod ubojstvu je bio što nije mogao parkirati svoj VW Polo jer mu je Ajruli parkirao svoj Infinity na nogostupu.
ZAGREB, 25. travanj 2006., 19 sati - naselje Travno, parkiralište nasuprot ‘mamutice’ Đ u svađi oko prednosti prolaska Željko Jurilj (34) triput je uboden nožem.
“Mladić uboden nožem doša je svojim automobilom i zamolio drugu dvojicu da pomaknu svoj automobil kako bi mogao proći. Oni su ga udarili bocom u glavu i krenuli na njega nožem Đ ispričali su očevici.
U bolničkom krevetu Jurilj je ispričao svoju verziju:
“Izlazio sam van s parkirališta u Alfa Romeo. Počelo je s dobacivanjima. On je meni nešto dobacio, ja njemu, nastavilo se s ‘kaj hoćeš, kaj, kaj. .. i onda je puklo. Iz toga je Jurilj izvukao pouku te rekao:“Nema više nikakvog dobacivanja. Kada netko nešto kaže, ja samo dižem ruke u zrak, a u sebi mislim, ‘bravo majstore, nađi nekog drugog."
SPLIT, veljača 2006. Đ Dubrovačka ulica, Nikša B. (28) pretukao je svog sugrađanina Tončija B. (44) koji se zaustavio radi probušene gume. Tonči B. Je vozio ispred Nikše B., koji je iznerviran njegovom sporošću izišao iz automobila i pretukao ga. Priveden je tek u četvrtak 28. rujna i nakon ispitivanja kod istražnog suca je pušten. Slijedi sudski postupak.
SPLIT, 1.studeni 1991. raskrižje Sutjeskine i Ulice Veselina Masleše Mate Borozan je 1. studenoga 1991. vozeći auto marke mercedes, naglo povećao brzinu i pretekao Petra Lolića koji je vozio zastavu 101. Preprečivanjem puta prisilio je Lolića da zaustavi svoj auto. Zatim je izišao iz svojeg mercedesa i prišao Lolićevu autu te mu zapovjedio da iziđe iz njega. Došlo je do svađe između njih dvojice u vezi s prednosti prolaza, pri čemu je Borozan izvadio ispod pazuha revolver smith i wesson, uperio u glavu Petra Lolića i ispalo jedan metak, pri čemu je ovaj preminuo, navodi se u optužnici.
Vojni sud u Splitu bio je nadležan za suđenje Borozanu iz razloga što je u vrijeme počinjenja djela bio pripadnik Zbora narodne garde. Godine 1995. Vrhovni sud Republike Hrvatske odbio je sve žalbe optuženog Mate Borozana i potvrdio presudu Vojnog suda u Splitu kojom je osuđen na kaznu zatvora od jedanaest godina. Nakon što je presuda postala pravomoćna, Komisija za pomilovanje pokojnog predsjednika dr. Franje Tuđmana donijela je odluku po kojoj optuženi Borozan nije morao otići na izdržavanje kazne. Osuđen je na zatvorsku kaznu u trajanju od jedanaest godina, no samo godinu kasnije, u svibnju 1995., pomilovan je na način da mu je kazna smanjena za šest godina, a neizdržani dio zatvora zamijenjen uvjetom. Kasnije je osuđivan i zbog nasilja u obitelji.
OPATIJA, 4. RUJAN 2005. - Ulica maršala Tita 126. Iva Radić Balaban, supruga nogometaša Boška Balabana upravljala je BMW-om belgijske registracije, i kretala se ulicom, no kada se nalazila već nadomak pješačkog prijelaza kojim su zakoračili pješaci nije stala već je uredno nastavila vožnju. Policajac je, uhvativši je na djelu, postupio sukladno zakonu i zaustavio je. Gospođa Balaban je započela policajca verbalno vrijeđati govoreći mu da je ona belgijska državljanka i da ne poštuje naš zakon, državu, ni policajce. Prema onome što nam je izjavio jedan od očevidaca situacija je bila više nego neugodna, a Iva Radić Balaban izrazito arogantna i bezobrazna. Gospođa Balaban je započela policajca verbalno vrijeđati govoreći mu da je ona belgijska državljanka i da ne poštuje naš zakon, državu, ni policajce. Prema onome što nam je izjavio jedan od očevidaca situacija je bila više nego neugodna, a Iva Radić Balaban izrazito arogantna i bezobrazna. Verzija Ive Radić Balaban bila je potpuno suprotna
Đ Istina je da me je policajac zaustavio i da me je teretio za prekršaj da nisam propustila pješakinju koja je trebala proći. No, tri stvari koje je napisao vaš list potpuno su krive. Pješakinja nije bila, kako stoji, na zebri, već je stajala na trotoaru. Drugo, ja nisam bila u prvom autu koji je taj prekršaj napravio, već u drugom, i na kraju, što me posebno ogorčilo Đ ja nikad u životu ne bih vrijeđala moju domovinu i hrvatske zakone, niti sam u jednom trenutku izjavila da sam belgijska državljanka.
Ona tvrdi da je rasprava s policajcem počela u onom trenutku kad se ona htjela pobuniti na prirodu prekršaja i reći Čnisam kriva«.
Đ No, policajac je meni rekao: ČVi šutite, nemate pravo pričati.« Ja sam rekla da neću, a on mi je nakon toga naredio da šutim još valjda deset puta. Kad to nisam učinila, zaprijetio mi je da će me uhititi, držeći ruku na pištolju, dok je moje dijete iza vrištalo u autu. Gledajte, ja priznajem da sam s njim razgovarala s povišenim tonom, jer me iznervirao takav pristup, no niti jednom nisam izgovorila neku prostotu, ružnu riječ ili uvredu.
ZAGREB, 21. travanj 2004. Đ parkiralište na Zagrebačkom velesajmu. U sukobu sa djelatnikom Zagreb-parkinga Ivicom Sutonom oko naplate parkiranja poznati zagrebački glumac Rene Bitorajac slomio je bejzbol palicom ruku Sutonu, zbog čega je 8. rujna prošle godine u zagrebačkom Općinskom sudu osuđen na 10 mjeseci zatvora, uz rok kušnje na tri godine.
Đ Primjetio sam da jedno vozilo zaobilazi kolonu za naplatu, što je bio vrlo opasan potez. Kako me u prolazu retrovizor tog vozila okrznuo, lupio sam rukom po krovu. U tom je trenutku izašao Bitorajac, agresivno mi je prišao, i počeli smo se svađati. Pale su teške riječi, a i međusobno smo se odgurnuli Đ ispričao je Ivica Suton. Nakon dokaznog postupka Bitorajac je osuđen.
Sudac Tomislav Juriša razmišljao je čak da glumcu odmjeri i bezuvjetnu kaznu, a kaznio ga je više nego je čak i to tražilo tužiteljstvo. Sudac je pedagoški kazao glumcu da ozbiljno mora razmisliti o svome ponašanju, s obzirom da bi trebao biti nekakav uzor mladima. Upozorio ga je kako će se založiti za što strožu kaznu ukoliko se ponovno pojavi na sudu zbog nekog kaznenog djela. Bitorajac do ove presude nije imao nikakvu kaznenu evidenciju, no više je puta prekršajno prijavljivan i nakon poprilično stroge presude i Čpranja ušiju« od strane suca Juriše ostao je bez teksta.
ZAGREB Đ 10. siječanj 1995., 12.15 Đ ugao Gajeve i Tesline. Nogometni menadžer Zdravko Mamić i sadašnji čelnik maksimirskog Dinama sa nogometašem Vladom Kasalom izazvao je neviđeni incident u središtu Zagreba. No, temperametni Mamić okrivio je policajca Predraga Mahovića, a tužiteljstvo Mamića. Slučaj se po sudu vukao desetak godina, Mamić je prošao bez kaze. Što se događalo u Gajevoj. Mamić je, kako bi spriječio policiju i Čpauka« da mu odvezu nepropisno parkirani Čjaguar prednjim dijelom automobila udario policajca u nogu. Mamić je kupovao avionske karte u poslovnici Croatia Airlinesa kada je primijetio kako mu djelatnici Zagrebparkinga stavljaju Člisice« na automobil. Odmah je izašao i sam oslobodio kotače, sjeo u Čjaguar« i upalio ga. Tada je policajac zatražio osobnu iskaznicu, no Mamić je zaključao centralnu bravu na svom automobilu, viknuo policajcu Čtko te j... majmune«, i stisnuo gas. Pritom ga je prednjim lijevim blatobranom udario u desno koljeno. Zaustavio se tek kada je policajac izvadio službeni pištolj, što je vidjela i službenica Nataša Gotesman koja je Mamiću prodavala karte. S Mamićem je cijelo vrijeme bio i Vlado Kasalo koji je glasno vrijeđao policajce i tako, prema optužnici, Čugrozio spokojstvo građana«, ali se protiv njega zbog zastare ne vodi postupak.
Potom je Mamić razbio OTV-ovu kameru i mikrofon vrijedne 7 tisuća kuna kojim su novinari pokušali snimiti incident.
U postupku protiv Zdravka Mamića za napad na policajca od 10. siječnja 1995. godine, nastupila je zastara 10. siječnja 2005. godine i postupak je obustavljen. Mamić je na prvom suđenju bio oslobođen optužbe, ali je drugostupanjski sud ukinuo odluku, vratio predmet na ponvoljeno suđenje, ali je u međuvremenu došlo do zastare.
Nepravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu Mate Borozan proglašen je krivim za kazneno djelo zlostavljanja djeteta i nasilja u obitelji, za što je osuđen na zatvorsku kaznu u trajanju od jedne godine i šest mjeseci uvjetno na pet godina. S obzirom na uvjetnu zatvorsku kaznu, Borozanu je ukinut pritvor u kojemu se nalazio od 3. kolovoza 2005. godine. Uz uvjetnu kaznu sa zaštitnim nadzorom, okrivljeniku je određena i obveza sudjelovanja u postupku psihosocijalne terapije u specijaliziranoj ustanovi radi otklanjanja nasilničkog ponašanja.
Sud je Borozana proglasio krivim što je od početka 2004. do 3. kolovoza 2005. godine kao roditelj u više navrata zlostavljao troje djece (udarao ih nogama i rukama, vukao za kosu, bacao na tlo i prijetio im), te što je tijekom 2001. nasiljem i zlostavljanjem doveo u ponižavajući položaj svoju, sada već pokojnu suprugu.
Borozan je, među ostalim, u alkoholiziranom stanju suprugu tukao po glavi i cijelom tijelu, jedne prigode gađao je tanjurima i čašama, a u svibnju 2001. uperio je u nju i njihovo tromjesečno dijete pištolj prijeteći da će ubiti i nju i djecu. Time je počinio šest kaznenih djela u stjecaju, pa mu je za svako djelo izrečena mu je višemjesečna zatvorska kazna i na osnovu toga jedinstvena u trajanju od 18 mjeseci s uvjetom od pet godina. Ukoliko za vrijeme uvjeta ponovi kazneno djelo, Borozan će biti upućen na izdržavanje zatvorske kazne, u koju će se uračunati i vrijeme provedeno u pritvoru od 10. do 18. srpnja 2001. te od 3. kolovoza do 7. listopada 2005. godine.
Mate Borozan široj je javnosti poznat po pravomoćnoj presudi Vojnog suda u Splitu, kojom je u lipnju 1994. proglašen krivim za ubojstvo jednog mladića u Splitu. Bila je riječ o iznimno okrutnom ubojstvu: mladića je, samo zato što mu je na križanju navodno oduzeo prednost, izvukao iz automobila i pred očima zaručnice pucao mu u glavu. Osuđen je na zatvorsku kaznu u trajanju od jedanaest godina, no samo godinu kasnije, u svibnju 1995., pomilovan je na način da mu je kazna smanjena za šest godina, a neizdržani dio zatvora zamijenjen uvjetom.
VIKTOR FORJAN, Odjel za sigurnost cestovnog prometa Policjske uprave Zagrebačke
Arogantni vozači, oni koji verbalno, ali i fizički rješavaju incidente situacije u prometu, na sreću su ipak manjina. Tvrdi to Viktor Forjan iz Odjela za sigurnost cestovnog prometa PU Zagrebačke. O tome kako policija može represivno, ali i preventivno djelovati protiv takvih vozača, ali i putnika i vozača Forjan kaže:
«Mislim da nitko još nije proveo istraživanje o prometnoj kulturi naših vozača, a i mi posebno statistički ne pratimo koji su okončani pokušajima ubojstva i ubojstvima kao prometnu problematiku. Donekle bi pokazatelj prometne kulture mogli biti rezultati nekih naših akcija poput «Dana ljubaznosti u prometuČ koju provodimo na Dan grada Zagreba 31. svibnja. Ove godine kroz akciju je prošlo na 30-ak križanja, između 15 do 25 tisuća vozača i čak njih 55 posto je propustilo pješake na zebri. Ove godine to je najveći postotak, pa bi iz toga moglo zaključiti da je prometna kultura na većoj razini
Forjan kaže kako građani zovu i mogu zvati u incidentnim situacijama na broj 92, čija je prva minuta besplatna. No, ističe kako takve ekplozivne situacije kratko traju i dok policija dođe na mjesto incidenta sudionike u pravilu ne zatiče. No, Forjan ističe kako policija nastoji preventivno, kroz akcije u dječjim vrtićima, osnovnim, srednjim i autoškolama podizati kulturu vozača, ali dodaje kako bi se prometna kultura, kao dio opće kulture prvo stjecati u obitelji.
Uglavnom su posrijedi reakcije vozača na zaustavljanje od strane policije zbog prometnih prekršaja. Forjan kaže, kako osim prekršajnih prijava za omalovažavanje nije zabilježeno da su ti vozači ostali bez vozačkih dozvola ili su zbog svojih ispada bili upućivani na izvanredne liječničke preglede.
«Istaknuo bih da se većina vozača kulturno ophodi sa policajcima. Policajce, učimo pak da bez obzira na reakciju vozača, putnika ili pješaka ostanu mirni i pribrani i da se ne daju isprovocirati i neprimjereno reagirati. No, nekad je to teško pogotovo ako policajac doživi uzastopne uvrede nekolicine vozačaČ, ističe Forjan.
Incident poput onog na parkiralištu King Crossa nažalost je posljedica nedovoljnog broja parkirališnih mjesta, sve većih prometnih gužvi. Nažalost, prema prometnoj situaciji takvi bi incidenti mogli biti sve češći. Jer, samo je u Zagrebu u osam mjeseci 18.000 novoregistriranih vozila, prometna infrastruktura u neskladu je s brojem parkirališnih mjesta. A garaže koje se grade u središtu grade na ionako napučene gradske prometnice privlače još više vozila, umjesto da se grade na terminalima javnog prijevoza, koji bi pak trebao rasteretiti prometnu gužvu.
U 8 mjeseci 2006. godine evidentirano je 424 prekršajne prijave po čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira na štetu ovlaštenih službenih osoba MUP-a te 10 prekršajnih prijava na štetu ostalih državnih organa (npr. sudovi).
Čl. 17 Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira
Tko omalovažava ili vrijeđa državne organe, odnosno službene osobe prilikom vršenja ili u svezi s vršenjm službe ili njhova zakonita naređenja, kazniti će se za prekršaj novčanom kaznom ili kaznom zatvora."
Izvor: www.ak-oglasnik.com |
24.10.2006. u 7:25 |
|
| HRT uči kako voziti na Dobro jutro Hrvatska |
Jučer ujutro sam na prvom programu HRT-a u emisiji Dobro jutro Hrvatska primijetio da su počeli svaki dan odvajati nekih 5 minuta za razgovor o pravilima dobre i ispravne vožnje.
Jučer su pričali o pravilu desne strane, lijevim skretačima kao i nekim drugim skupinama vozila koja imaju prednost ispred pravila desne strane, kao na primjer vozila s rotirkama i slično.
Čak su spomenuli i situaciju za koju vjerujem da vrlo malo ljudi u prometu zna, a to je da je vozilo koje dolazi križanju neasvaltiranim putem, dužno propustiti sva druga vozila u križanju koja se kreću modernim kolnicima.
Zaboravili su samo spomenuti jednu zgodnu stvar, koju isto, vjerujem, vrlo malo ljudi zna a to je da je u prometu prioritet iznad svih prioriteta kolona djece pod pratnjom.
Prioritet je to ispred vozila s rotirkama, ispred ne daj Bože kakvog ludog bivšeg predsjednika koji blokira cijelu Savsku kad ide na Pleso :), ispred tramvaja i svih ostalih "povlaštenih" sudionika prometa. |
2.10.2006. u 21:53 |
|
|
Info box
Znate li da možete komentirati članke ako se učlanite u ovaj Klub? |
|
LOM
Naslovnica kluba
